LABIN

Labin je krasan primjer dvojnog naselja čija se srednjovjekovna jezgra nalazi na vrhu brijega dok se novi dio grada široko rasprostro u podnožju. Gradić je nastao na mjestu nekadašnjeg rimskog naselja Albona, a početkom srednjeg vijeka naseljavaju ga Hrvati. Dobro su očuvane zidine iz 15. i 16. stoljeća čije istaknute točke služe kao vidilice za promatranje panorame Labinštine, Učke i Kvarnera.

Kod ulaza na glavni gradski trg je okrugli bastion iz 1604. godine, Fortica iz 17. stoljeća te četvrtasta kula. Gradska vrata Sv. Flora (12. st.) restaurirana su 1687. godine. Venecijanska loža iz 17. stoljeća, na rubu glavnog trga, pretvorena je u lapidarij.

Reprezentativni objekti u starom dijelu grada su pretorska palača iz 15. stoljeća s renesansnim biforama, Gradska palača, palača Negri iz 16. stoljeća, palača Manzin iz 17. stoljeća i barokna palača Lazzarini Battiala iz 18. stoljeća. Crkva Uznesenja Marijina (15. st.), znana i kao crkva Sv. Marije Tješiteljice Narodnom muzeju Labina služi kao izložbeni prostor crkvenih umjetnina.

Najpoznatija povijesna ličnost Labina je Matija Vlačić Ilirik (16. st.), čije se ime ponekad javlja u latinskoj verziji Matthias Flaccius Illyricus, živio je i radio u Veneciji i Njemačkoj. Vlačić je bio protestant, suradnik Lutherov i Melanchthonov, profesor u Jeni, poliglot, prevoditelj i redaktor crkvene povijesti u 13 knjiga. Zvali su ga 'ilirska zmija otrovnica'.

Labin je u 19. st. bio poznat po rudarstvu - ugljenokopi. Nakon prestanka eksploatacije, rudnik je preuređen u turističku atrakciju.