VODNJAN

Drevni mediteranski gradiÌ izazovne kamene arhitekture središte je opÌine i crkvenog dekanata s osam župa.

Korijeni Vodnjana sežu u daleku antiku kada se naselje spominje imenom Attinianum (kasnije Atinianus), dok se romanska jezièna verzija Adignano javlja 1194. godine u dokumentu meranskog vojvode Bertolda. Godine 1331. Vodnjan je priznao vlast Mletaèke Republike. Naziv Turrim Adignano svjedoèi da je nekada Vodnjan bio utvrðeno naselje.

Iako je poèetkom 19. stoljeÌa fortifikacijski sustav devastiran, Vodnjan je baštinik vrijednog arhitektonskog ansambla, posebice sakralnih objekata i njihova neprocjenjiva povijesnog sadržaja. Tu je gradska palaèa iz 1473. godine i gotièka palaèa Bettica iz 1520. godine koja je preureðena u zavièajni muzej. Barokna župna crkva Sv. Blaža sagraðena u periodu 1761.-1808. godine posveÌena je 1850. godine. Saèuvana je i crkva Traversa (12. st.) s preslicom i jednim zvonikom. U crkvi Sv. Jakova je 1393. godine pomirili su se Vodnjanci i Puljani, a tu je 1492. godine izglasan i Statut Vodnjana.