Drevni mediteranski gradić izazovne kamene arhitekture središte je općine i crkvenog dekanata s osam župa.
Korijeni Vodnjana sežu u daleku antiku kada se naselje spominje imenom Attinianum (kasnije Atinianus), dok se romanska jezična verzija Adignano javlja 1194. godine u dokumentu meranskog vojvode Bertolda. Godine 1331. Vodnjan je priznao vlast Mletačke Republike. Naziv Turrim Adignano svjedoči da je nekada Vodnjan bio utvrđeno naselje.
Iako je početkom 19. stoljeća fortifikacijski sustav devastiran, Vodnjan je baštinik vrijednog arhitektonskog ansambla, posebice sakralnih objekata i njihova neprocjenjiva povijesnog sadržaja. Tu je gradska palača iz 1473. godine i gotička palača Bettica iz 1520. godine koja je preuređena u zavičajni muzej. Barokna župna crkva Sv. Blaža sagrađena u periodu 1761.-1808. godine posvećena je 1850. godine. Sačuvana je i crkva Traversa (12. st.) s preslicom i jednim zvonikom. U crkvi Sv. Jakova je 1393. godine pomirili su se Vodnjanci i Puljani, a tu je 1492. godine izglasan i Statut Vodnjana.