ŠKRIP

Škrip ili kako kroničari tvrde 'olim civitas' bivši grad, neki smatraju izgubljenim, starim gradom Brač. Ime Škripa podudara se s njegovim okružjem, 'Scrupus' na latinskom znači oštro, golo kamenje. Izgubljen u kršu, Škrip se smjestio na uzvisini, udaljenoj milju od obale. Živopisni skup građevina s ambijetalnim težačkim kućama, crkvom, zvonikom i utvrđenim dvorovima u kojima kao da stanuje samo prošlost. Između Škripa i uvale Splitske nalaze se napušteni rimski kamenolomi Rasohe.

Prastanovnici mjesta Škrip bili su Delmati, ilirsko pleme, poznati kao vješti gusari i pljačkaši brodova Sredozemlja.

Kiklopske zidine u Škripu su poput onih u Mikeni. Nigdje u primorskom Ilirikumu nisu tako sačuvane, a građene su kao bedemi grčkoj kolonizaciji koja je na okolnim obalama već bila u punom zamahu; Issa, Tragurion... U Škripu je, na ilirskim temeljima, u 3. stoljeću sagrađena nekropola. Po povjesničaru starog vijeka, Mati Suiću, taj veličanstveni grob, i danas očuvan, mogao bi biti posljednje počivalište Priske, prognane Dioklecijanove žene i njihove kćeri Valerije. Škrip je očito bio najznačajnije rimsko naselje na Braču jer je rimski pečat vidljiv na svakom mjestu.

Škrip u 9. stoljeću naseljavaju hrvatska plemena. O tome svjedoči kula Radojkovića iz 14. stoljeća (sagrađena tijekom ratova s Turcima), Cerinićev dvorac, kao i barokna crkva Sv. Jelene, zaštitnice mjesta, po pučkoj predaji Bračanke.