Današnji naziv otoka izveden od starih naziva Melita i Meleda, vjerojatno protječe od latinskog pridjeva 'mellitus' (pčelinji, medeni).
U 6. st. otok je došao pod vlast Istočnog Rimskog Carstva. Kasnije je bio u vlasti neretljana, a nakon toga Zahumskih vladara. Zahumski župan Desa 1151. godine poklanja otok benediktincima. Kasnije je otok u vlasti bosanskih vladara. Ban Stjepan 1333. godine otok poklanja Dubrovačkoj Republici u čijem vlasništvu ostaje sve do njenog pada 1808. godine.
Početkom stoljeća (1909.g.) unesen je iz Azije mesojed mungos. Otad su zmije na otoku rijetkost, a otrovnica uopće nema.
Kulturnu baštinu ovog dijela otoka Mljeta predstavljaju ponajviše spomenički lokaliteti u naselju Polače iz rimskog razdoblja i benediktinski samostan s crkvom Sv.Marije na otočiću u Velikom jezeru. Samostan i crkvu na otočiću podigli su benediktinci sredinom 12.stoljeća. Prvotne romaničke građevine kasnije su dograđivane, osobito u razdoblju Dubrovačke Republike. U ovom samostanu zapisane su tijekom šest stoljeća mnoge rasprave, kronike i književna dijela.
vezani pojmovi:
BABINO POLJE, BADANJ, BLACA, BLACA, DUBOKA, GLAVAT, GOLI, GOVEĐARI, GRABOVA, KORIZMENI, KOZARICA, LENGA, LOKVA, MAHARAC, MARANOVIĆI, MASLINOVAC, MRKIJENTE, NP MLJET, OKUKLJE, OKUKLJE, PODŠKOLJ, POLAČE, POMENA, PREČ, PROŽURA, PUSTI, SAPLUNARA, SOBRA, SOLINE, SPAROŽNI, SUTMIHOLJSKA, SVETI IVAN, TATINICA, TOJSTI, VELI MAHARAC, VELI ZAGLAVAC, VRATNIČKI, ZAGLAVAC