MLJET

Današnji naziv otoka izveden od starih naziva Melita i Meleda, vjerojatno protječe od latinskog pridjeva 'mellitus' (pčelinji, medeni).

U 6. st. otok je došao pod vlast Istočnog Rimskog Carstva. Kasnije je bio u vlasti neretljana, a nakon toga Zahumskih vladara. Zahumski župan Desa 1151. godine poklanja otok benediktincima. Kasnije je otok u vlasti bosanskih vladara. Ban Stjepan 1333. godine otok poklanja Dubrovačkoj Republici u čijem vlasništvu ostaje sve do njenog pada 1808. godine.

Početkom stoljeća (1909.g.) unesen je iz Azije mesojed mungos. Otad su zmije na otoku rijetkost, a otrovnica uopće nema.

Kulturnu baštinu ovog dijela otoka Mljeta predstavljaju ponajviše spomenički lokaliteti u naselju Polače iz rimskog razdoblja i benediktinski samostan s crkvom Sv.Marije na otočiću u Velikom jezeru. Samostan i crkvu na otočiću podigli su benediktinci sredinom 12.stoljeća. Prvotne romaničke građevine kasnije su dograđivane, osobito u razdoblju Dubrovačke Republike. U ovom samostanu zapisane su tijekom šest stoljeća mnoge rasprave, kronike i književna dijela.